Moja skeptička jama
Anathema Borealis
O meni
  • DK & JYD:
    Is my cock big enough? Is my brain small enough? For you, to make me a bloger of the day/week/month?
Misao vodilja
  • One man can make the diffrence.
    Stan Lee
Anketa
Tko se ruga, pose -




Što se čita ove veljače
  • Southpark i filozofija
    Richard Hanley
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Blog
srijeda, veljača 7, 2007
Sjećam se kako smo prije nekoliko godina birali župsko ekonomsko vijeće. Bio sam ministrant i dijelio sam glasačke listiće narodu u crkvi. Kao balavi pristaša demokracije, svidjela mi se ideja izabiranja svojevrsne župske vlade. Naravno, ta vlada je imala jedan ozbiljan nedostatak kao tijelo koje je izabrano od naroda - nikad više tom narodu nije polagala račune. Niti se ikad glasalo o povjerenju, niti se ikad, što je još ključnije, glasalo o troškovniku, tj. župskom "proračunu".
Premijer, oliti župnik, bi se samo pojavio pred narodom i rekao: "Gradimo/radimo/obnavljamo to i to. Doprinosite za crkvene potrebe."
Jedan od kapitalnih projekata koji je koštao više od milijun kuna, bila je i ne tako davna obnova crkve povodom njene 200-godišnjice. Nije uopće sporno to da je crkvi stvarno trebalo udahnuti novi sjaj, ali projekt je izveden bez konzultacije sa restauratorskim zavodom, tako da je crkva na kraju dobila loš novi sjaj... Sjaj devastacije kulturnog spomenika, koji je onda i skinut sa popisa kulturne baštine Republike Hrvatske. Ženu koja ga je prijavila ministarstvu kulture, a jedna je od rijetkih kompetentnih i školovanih umjetnika u gradu, je isto tako napadao s oltara, uporno je demonizirajući kao zlo koje se okomilo na taj krasan poduhvat. Ta gospođa i ja se jako dobro razumijemo, jer smo u sličnoj situaciji - najebali zato što smo digli glas.
Naravno, da li je uopće potrebno spominjati kako je i ovaj zadnji projekt, o kojem sam pisao u ova dva teksta koje sam jedino na blogu ostavio, iznesen pred župljane bez da ih je itko pitao treba li nam to, žele li oni to i imaju li novaca za to? Fascinatno kakva nedemokratičnost i nepoštivanje volje naroda dolazi od takvog antikomunista.

Još jednom apeliram ovim putem na župnika da svu svoju paljbu usmjeri prema meni, starijem punoljetnom građaninu ove zemlje, koji ima punu zakonsku i moralnu odgovornost za ono što piše, a koji više od svega cijeni slobodu govora i mišljenja. Mišljenja, a ne izmišljanja kako mu moja majka piše prijeteće poruke. Eh, da... I ono "Gracias Padre", sa kraja prvog teksta je bila cinična zahvala vama i hommage meksičkim sapunicama, a ne zahvaljivanje mom ocu.

Hvala Večernjem listu na tekstu i linku na moj blog... Zbog golemog broja posjeta i komentara, možda uspijem skinut neke zvijezdice sa estradnog i kladioničarskog neba koje nemaju problema u životu sa takvim tričarijama kao što su prijetnje, tužbe, borba za neke stvari koje vrijede više od šupljeg hita na narodnom radiju i pogotka šest parova u kladionici... Ako uspijem, posvećujem to kolegama blogerima, koji iz dana u dan marljivo pišu svoje vlastite umotvorine i bore se za svoje mjesto na blogerskom nebu. Živjeli!

p.s. Kawai vrati se doma... Skuv'a san ti paštašutu!

p.s. 2: Evo, "pokret" je dobio i himnu mladog rap dvojca iz Županje: Delictum ft. Young Lungz - POP-STOP (kliknite na crvena slova i uživajte ). Kraj mi je osobito dojmljiv kao tribute Dini Dvorniku i hrvatskom funku. Svaka čast dečki!
junkyarddawg @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 357 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
200347
 
Index.hr
Nema zapisa.